RASTANAK

Torbe teške a mi mali tako, u ovu zgradu,

prije osam godina, ušetali smo, jako polako.

Nismo znali što nas čeka, puno klupa i briga poneka.

Renata Lazar, brzo nas dovela u red, radili smo vrijedno, kao pčele med.

Tako smo zajedno četiri godine bili,

prijateljstva i svađe, nismo ni malo krili.

Zato, učiteljici Lazar hvala, za svo znanje što nam je dala.

Onda smo postali malo veći,  tu nije bilo kraja našoj sreći.

Povijest, geografija, sve čudni predmeti neki nisu više bili tako daleki.

Jasmina Bikadi, što ju je snašlo nije znala, b razred  nije  šala mala.

Odlikaša ima ali i briga puno, činilo se sve, uzaludno.

Taman dok smo pohvatali  konce, korona nas zatvorila kao taoce.

Tableti i teams, zamijenili su ploče i krede,

nikako da tu koronu srede.

Javljanja iz kreveta i u pidžami, muka je već bilo i tati i mami.

Došlo je vrijeme da se vratimo u klupe, u našem znanju bile su velike rupe.

Trebalo je vremena da se sve vrati u normalu,  da stavimo na stranu šalu.

Hrvatski nas učila Monika Pančić Simić,  sve je izgledalo kao neki krimić.

Atributi, epiteti i puno lektira, nikada nam Monika nije dala mira.

U Učionici kod Dubravke Kolčić Drlje, nastajala su remek djela i poneke mrlje.

Tempere, kistovi i razne tehnike, nije uopće bilo muke velike.

Note, kajdanke i pjesme,

 kod  nastavnice Golubović Martine, vučali smo kao estradnjaci s bine.

My name is i How are you,

zahvaljujući two professors Mihaeli i Tei,

Pričamo kao englezi pravi,

present continuous još uvijek nam se mota po glavi.

A sada jedna i jedina Ćutek Zdenka

koju ćemo pamtiti do samog svršetka.

Bio kut pravi, originalni ili tup, nitko za brojeve, neće više biti glup.

Tu su još korijeni vektori i analiza, izgledali smo često zbunjeni, kao Mona Lisa.

No kad skupimo sve od srca vam hvala, iako je ocjena, ponekad bila vrlo mala.

Soli, minerali i ugljikovodici

sve su to znali Jasminini vojnici.

Povijesne bitke, učio nas Blašković Milan.

Nije mogao biti bolji, niti da je biran.

Za vaše vladavine nije izbio ni jedan puč

ponosan na vas, može biti cijeli Luč.

Kod Kornelije Totić, bilo je sve lijepo i polako,

geografske pojmove učili smo suviše lako.

Mirovinu je i više nego zaslužila, puno nas je stvari naučila.

Kukulić Ivan, prošao je s nama cijeli svijet,

sad znamo gospodarstvo, industriju i gdje raste koji cvijet.

Tehnička kultura bila je laka i krasna,

A za sve to zaslužna je, Gubo Jasna.

Držala nas uvijek u top formi Snježana Lakner.

S vježbama nas uvijek slomi,

 zato smo sad puni mišića preskačemo ko od šale puno zidića.

Da je informatika teška uvjerila nas Prusina Mirna,

Iako je uvijek bila nastavnica divna.

Za vjeroučitelja najboljeg uzima pehar, samo je jedan Kajić Petar.

Zbog vas, biblija nam nije strana, šteta što vas nismo imali, svakoga dana.

Wie heist du a sada Tschus, Njemački nije išao lagano kao bluz.

Ovaj jezik težak je kao čelik, a pomoć oko njega, pružila nam Lana Hmelik.

Mađarski jezik ima riječi napretek, nastavnice Ivana köszõnom i szeretlek.

Asistentica Nikolina, sjedila je s nama sve godine ove,

znala je skoro sve naše razgovore i snove.

Nimalo joj nije bilo lako, Nikolina, za sve smo ti zahvalni jako, jako!

Pedagoginji našoj, Ivona je ime,

prolazila je s nama i oseke i plime.

Nije joj posao ni malo lak, često joj je zbog nas na oči pao mrak.

Defektologinja Ivana uvijek je bila tu za nas, u njoj smo ponekad tražili spas.

Ne smijemo zaboraviti ni onoga, koji nam je posuđivao lektire,

Hvala vam na svemu Đurđenović Tihomire.

Na čelu škole ove, tiho vlada i ništa joj nije tlaka.

Dame i gospodo to je Hmelik Vlatka.

Da joj papira ne bude puna ladica, to je rješavala Silvija,

naša tajnica.

A, da ne bude u gubitku škola naša,

O svemu je vodila računa iz računovodstva Nataša.

Spremačice naše, hvala Vam za vaše ruke vrijedne,

zbog vas je škola bez mrlje ijedne.

Tu su i kuharice koje su hranile naša usta gladna,

vaša jela neka, bila su baš bajna.

Domari naši sve popraviti znaju

zato nam klupe i stolice još uvijek traju.

Pjesma ova treba doći kraju ali nek buduće generacije ovo znaju.

Škola Bilje, puna je divnih ljudi i čudne osjećaje u nama budi.

Sada je vrijeme rastanka došlo, vrijeme za nas u ovoj školi je prošlo.

Bit ćete uvijek u sjećanju našem, nadamo se i mi u srcu vašem!

HVALA VAM ZA SVE!